Iako se ovih tjedana mnogi bave proizvodnjom vina, vrijedni pivari nikada ne spavaju. Vrijeme beračima grožđa i nije nešto naklonjeno jer jesen pokazuje svoju pravu stranu te mijenja ljeto na kaotičnom meteorološkom tronu. No, u raznim izbicama, jazbinama i zamračenim podrumima kuha se svakakvo pivo – miksaju se čarobni napici koje će hrabriji izložiti, a još hrabriji piti na nadolazećim natjecanjima kućnih pivara. Tako se i članovi Udruge pivara Sjever (UPS) spremaju za Oktober Fest u Križevcima koji će se održati 30. rujna ove godine.

Kao što smo i natuknuli (Ja sam Gruit), svašta se zanimljivo spremalo na Danima vrganja u Paki koji su se ove godine održavali 16. i 17. rujna u Paki – malom mjestu između Novog Marofa i Brezničkog Huma. Mjestašce, koje je većini poznato uglavnom kao još jedna prolazna točka na staroj cesti za Zagreb, nosi titulu jednog od najboljih nalazišta vrganja i gljiva na ovom području. Mi pivoljupci smo, naravno, došli da probamo nešto novo i egzotično – pivo od vrganja.

Od cjelodnevnog bogatog programa, naša pivska ekipa stigla je u Paku oko 18:00 kada su neki od izlagača već otišli, ali šator sa živom muzikom i raznim jelima bio je u punom pogonu. Prvi štand na našem putu je, sasvim slučajno, bio baš onaj koji smo tražili. Dočekali su nas Saša, Čale, Cukur i točionik. Majstor pivar Saša, vrsni kuhar raznih jela i piva, autor je piva od vrganja. Natočio nam je pivo te nam ispričao kako su vrganji dospjeli unutra.

„Kuhanje piva na 67° do 68° Celzijevih te zadnjih deset minuta stavim 85 grama mljevenih sušenih vrganja. Fermentacija traje petnaest dana, a nakon toga ide pretakanje u drugi fermentor te unutra stavljam 145 grama svježih vrganja. Tehnika je dry hop i to stoji onda još sedam dana. Zadnja tri dana se još dodaje 85 do 90 grama vrganja za završno pojačavanje okusa. Nakon toga slijedi pretakanje u keg i karbonizacija.”

To je teorija. No, nas je više od svega zanimalo ovo pivo u praksi. Kao što znate, vrganji su intenzivna namirnica i s njom treba biti pažljiv kako se ne bi pretjeralo, ali i ona druga krajnost je lako moguća. Saša nas je upozorio kako mu je organizator prekasno rekao za datum manifestacije te je ovo pivo stajalo samo tri dana. To se, naravno, osjetilo u okusu te je trebalo dobrano napeti pupoljke da bi se vrganji osjetili. Istina, mnogima treba prvo i mali podsjetnik kakav uopće vrganji imaju okus. Ispitali smo neke od prolaznika i kušača što misle o pivu od vrganja te smo zaključili da su neki osjetili vrganje dok drugi nisu. No, uzevši u obzir da neki ne znaju ni kakav je okus hmelja, to i nije toliko zabrinjavajuće.

Odlučili smo pustiti dojmove da se slegnu i pronjuškali uokolo te vidjeti ostatak ponude na ovoj manifestaciji. Bila je ovo izvanredna prilika za lokalne OPG-ove koji su publici izlagali svoje proizvode. Kupili smo tako domaći sir s orasima i vlascem. Na jednom od štandova bila je izložena i maketa utvrde Paka koju su ranije tijekom dana neki i posjetili. Uvježbanijim planinarima je to možda samo lagana šetnjica kroz šumu, ali postoji i lijepa ruta do utvrde Čanjevo od koje možete vidjeti Kalnik i njegov Vranilac. Malo nagovora na ovu rutu možete naći OVDJE. Paka skriva mnoge, još nažalost neiskorištene, turističke potencijale.

Konačna destinacija bio je šator pod kojim se nudila hrana. Pogađate – sve se baziralo na vrganjima i drugim gljivama. Dočekao nas je veliki stol pun svakakvih ubranih gljiva od kojih su neke bile naprosto ogromne. Jako dobar ulov u svakom slučaju. Degustacija raznih delicija od vrganja bila je besplatna! Prvo jelo koje smo probali bio je pire od đumbira, komorača i čičoke te uz to vrganji s komadićima špeka, bosiljkom i cherry rajčicom. Iako sam vegetarijanac, zažmirio sam na špek jer sam morao probati ove vrganje. Dobro je sjelo, a i podsjetilo me koliko su vrganji zanimljivi i ukusni. Nakon toga vidjeli smo da kuhari pripremaju nešto novo te smo odlučili probati i to. Ta novotarija bile su rolice od hajdine kaše (mi smo ih zvali palačinke) u umaku od vrganja. Ovo je definitivno bila prava stvar!

Budući da tamburaši i seoske zabave nisu naš đir (često slušamo death metal pijući pivo), odlučili smo izaći iz šatora i još jednom, sada s jasnom vizijom kakvog su okusa vrganji, degustirati pivo. Saša nam je drage volje natočio još, a oko štanda se napravila gužva. Iskoristio sam priliku i popričao s dvojicom nasumičnih kušača:

„Naše područje je vino, ali ovo je stvarno pivo zanimljiva okusa. Ne razumijemo se mnogo u pivo, a i relativno smo novi u svijetu crafta tako da ne možemo dati neku profesionalnu analizu. No, definitivno smo zainteresirani da se izvježbamo u kušanju piva!”

Nastavili smo tako mljackati i uživati u blagom okusu vrganja. Kao što je i prošli put bio slučaj, Saša me mamio s nadolazećim remek-djelima. Spomenuo je tako pivo od maline i pivo od jagoda koje se radi od pet kila jagoda, također dry hop metodom. Saša i ostali pivari iz Udruge pivara Sjever će navedena i mnoga ostala piva izložiti 30. rujna na već spomenutom Oktober Festu u Križevcima – mjestu na kojem će se susresti mnogi tražitelji savršenog okusa piva.